Ljupka Gojić Mikić (38) naš je sasvim sigurno najslavniji model koji uz dva poduzetnička posla koja vodi obavlja i njoj najvažniji onaj da je majka tri predivne kćeri. S Ljupkom je, svi to znaju, jackpot raditi. Sve može, prisutna, blaga i uvijek ljupka. Ime odnosno njegovo značenje je zaista odredilo njezin karakter.
- Mislim da je ova godina svima dosta slična i nema velikih razlika između svih naših iskustava. Koliko je bila lijepa toliko je bila i ružna i teška i mogu reći da umorna od nje. Ipak, ne iz razloga koje većina navodi jer kao ne možemo nigdje, osobno mi je teško jer sam izgubila dragu i blisku osobu iz obitelji radi korone i ja smatram da trebamo prestati kukati kakva je ova godina bila. Bila je, došla je, otići će. Najvažnije je da se što je više moguće sačuvamo.
- Najvažnija je svakako da smo svi jednako ili slično ranjivi te da se svi možemo naći u jednako neizvjesnoj situaciji i problemu. Uvijek isto svi ponavljamo, ali da – to zdravlje je na kraju najbitnije.
- To znači da se automatski i muškarci zbog nas nose bolje s krizom (smijeh). Mi sve uljepšamo i olakšamo. Osobno nisam paničar i nisam netko tko voli ˝dramiti˝, ali nismo mi ni prva ni zadnja generacija s nekom pandemijom. Previše filozofiramo, a ne radimo najbitnije stvari. Često čujem da ljudi, i to uglavnom muškarci ne vjeruju u koronu, što god to značilo. Vjerovali ili ne, to je tu i ljudi umiru od toga. Žene su uvijek jače bile (smijeh) i racionalnije.
- Pa na to da sam izdržala biti angažirana u obadva posla koja vodim sa svojom obitelji, uz djecu. Olakšano mi je to da mi je najmlađa kćer krenula u vrtić pa sam kroz jutro neke stvari mogla obavljati puno lakše. Meni inače godine prolaze bez prevelikog analiziranja i ˝filozofiranja˝o životu. Znači, ide iz dana u dan te svatko od nas radi ono što ga je ˝zapalo˝.
- Meni je obitelj uvijek prioritet. Moje cure su mi sve jer ono kako ih ja odgojem oblikujem sada, takve će postajati. Naravno, uz okruženje koje doprinosi svojim utjecajem. Svojim bih porazom smatrala da se njima ne bavim, s njima sam 100% kad god mogu između poslova. Moja životna filozofija je, da to tako kažem – živi bez prevelikih analiziranja, patetike i ideje da od svega stvaraš veliki posao.
- Ne znam kako to lijepo formulirati. Mislim da one žene koje nemaju tu snagu i idu samo na galamu i na retoriku o tome kako trebamo biti emancipirane, a bez da realno rade na tome. Moramo ju svaki put iznova pokazivati djelima, a ne ju romantizirati. Od žaljenja i kukanja nikada ništa.
- Puno njih. Svaka sa stavom, bez ˝jadna ja˝stava. Nisu mi posebno drage ni one koje misle da rade veliki posao činjenicom što su majke. Inspiriraju me na jednak način muškarci. Otac mi je jednaka inspiracija kao i majka.
- Kod mene je uvijek bio kriv neki muškarac. I uvijek se govorilo da je za moj poslovni uspjeh ˝kriv˝ ili Hamed iz moje matične agencije, ili ambiciozni tata ili moj muž koji je kao nogometaš zaradio novce. Uvijek je neki muškarac kriv za moj uspjeh, i to je jako tužno. Pogotovo kad si klinka. Ja sam od svojih mladih dana zarađivala novce i imala i tatu i mamu koji su mi davali džeparac od moje zarade, baš zato da ja ne bih poletjela. Onaj tko želi vidjeti pravu istinu, vidjet će, onaj tko ne želi – pronaći će ti sto mana.
- Dopuštam da me sve motivira. Doživljavam sebe kao kreativku koja je pomalo i samoživa i koja se voli otići prošetati lijepom ulicom, pogledati lijep prozor – sve je to mjesto motivacije. Djeca koja skaču, viču me posebno motiviraju – pogotovo kad pjevaju! Muž, čak i kada prigovara. Ako ju želiš naći, tu je.
- Samopouzdanje je puno veće nego što je bilo prije. Ipak je u jednoj maloj Hrvatskoj trebalo biti manekenka i izabrati takav posao i otići van i dokazivati se da ako si manekenka nisi nužno glupa, nisi nesposobna i nemoralna. Ljudi se inače bole svega što je strano. Tako je u jednom periodu života i moj posao nekim ljudima bio stran. Moje samopouzdanje je, uz sva ta putovanja, samo raslo i nema veze s izgledom, što je prvo što bi ljudi pomislili vezano za mene ili posao kojim sam se bavila. Ego nisam nikada pretjerano ni imala i nisam se vodila za tim. Nisam ga htjela buditi.
- U Americi sam naučila da je ići psihologu jednako kao ići i zubaru. Obzirom da imam dobrog muža koji dobro sluša, još uvijek zaobilazim psihologe (smijeh). Iz sebe redovito izbacim sve ono što me muči. Naučila sam da se ne treba zamarati stvarima. Fizički, hm, povremeno vježbam. I redovito isprobavam kolače, u zadnje vrijeme.
- Imam dva tri projekta koja bih voljela realizirati, a sebe samu sam davno realizirala (smijeh).
- Nemam ja planove (smijeh).
- Samo da bude sve o.k. sa svima oko mene. Strah nakon gubitka drage mi osobe je sada tu, i bojat ću se sve do kraja ove pandemije za sve svoje bližnje.
- Ne volim poruke. Svaka od nas ponaosob zna što joj treba, paše, odgovara, o čemu sanja. Najgore u životu je ići čitati citate i tražiti inspiraciju.
Powered by EUCERIN
Razgovarao: Srđan Sandić
Fotografije: Denis Butorac i Sara B. Moritz
Styling: Privatno vlasništvo
Nakit: Cloud&Co.
Kosa: Teuta Salon
Make-up: Seka Kožul
Scenografija: Eventastic Studio