Jelena Veljača (39) stvarno ne voli telefonske poruke, ali voli WhatsApp komunikaciju, to znamo mi koji s njom često surađujemo. Kao video kolumnistica u Gloriju Glam donijela je ljubav, odnosno – ljude u koje se zaljubila. Oni su svi redom, u najmanju ruku – zanimljivi, zavodljivi, pametni...
- Imam osjećaj kao da je ova godina trajala čitavu vječnost. Negdje u veljači, za Valentinovo, odvela sam svoju kćer na Maldive. Danas mi se to čini nestvarno. Nakon povratka sletjele smo u karantenu, koja je vrhunac doživjela s potresom, a kako živimo u centru Zagreba, tog sam jutra, dok sam je u spavačici držala ispred Muzeja za umjetnost i obrt i gledala kako cigle padaju s njega, imala osjećaj da se urušava čitav život kakav poznajemo: i ne mogu reći da na neki način nisam bila u pravu. Ipak, polako smo se pribrale, krenule dalje, sredile stan, i živote. Približile se jedna drugoj u izolaciji, Lena je odrasla, ja sam naučila da i život na jednom mjestu može biti ljekovit. Koristile smo svaki tren da negdje odlutamo: bile smo puno na moru. Dosta sam pisala. Scenarij koji sam namaštala u Berlinu zajedno s koautoricom Mirsadom Begović dobio je sredstva za razvoj, a izdala sam i slikovnicu, pa mi se čini da je izolacija izvukla i kreativnost iz mene. #spasime me je i dalje jedna od ključnih inicijativa što se tiče dijaloga o obiteljskom nasilju u Hrvatskoj, i pokrenule smo važne teme s Ministarstvom obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske. Na to smo jako ponosne. I za kraj, ali ne manje važno, već možda i najvažnije, zaljubila sam se, životno.
- Da će ljubav, poput vode, uvijek pronaći put. Da mogu biti dobra majka i bez dodatnih sadržaja kao što su putovanja, skijanja, igraonice, izleti, aktivnosti.
- Žene ostaju trudne, rađaju u bolovima, nakon poroda više nikada mirno ne spavaju. Baš nikada. Jednostavno smo naučene na krizne situacije. Da ne spominjem da smo empatičnije, što objašnjavam patrijarhalnim odgojem dječaka, koji prezirem, i za koji mislim da je izuzetno okrutan. A da ne spominjem da, ukoliko govorite o ženama političarkama, su morale prijeći jedno deset do sto puta više prepreka od muškaraca na njihovim pozicijama. Prepreka u vidu predrasuda, uznemiravanja, neravnopravnosti, osjećaja krivnje, zlostavljanja. Razvije se tvrda koža, stamenost, snaga, i duboko razumijevanje za sve oblike patnje. Pa kad je svijet najednom u patnji, žene ga, nažalost, inherentno razumiju.
- Na #spasime, svakako. Na osnovnu iskru koja me navela da pokrenem tu inicijativu, na intuitivni ali besprijekorno točni odabir suborkinja (Anica, Jelena, Una, Mirsada i Ana) i na činjenicu da, bez ijedne kune, ali s gomilom snage, iskustva i volje, i dan danas, dvije godine kasnije, predstavljamo sponu povjerenja između žrtava i sustava.
- Prioriteti. Srce želi što srce želi. Ukoliko u tri dana ne eskalira do braka, džaba ste krečili. A poslovno se oduvijek i zauvijek držim Davida Bowieja i one njegove neprevodive: „Never explain, never complain”.
- Puno. Posebnu vrstu solidarnosti, sestrinstvo gdje god se nalazile, kojem god narodu pripadale, kojoj god vjeroispovijesti pripadale, razumijevanje pogledom, velikodušnost prema svakoj sestri koju susretneš na svoj putu. Empatičnost, hrabrost, ponos, i svjesnost da je dugačak put pred nama. Korištenje pozicije privilegije da bi mijenjale stvari za druge sestre koje nisu toliko sretne.
- Daleko smo od stvarne ravnopravnosti, ali ipak se nešto pomiče. Osjeća se promjena, mediji drugačije pišu i o nasilju nad ženama i o ženskim pravima. Sigurno su društva gdje su izražene klasne razlike ujedno i društva gdje je položaj žena zabrinjavajući. Među ostalim, to je još uvijek i Hrvatska.
- Čini mi se da se to dosta mijenja: kad sam ja počela raditi kao producentica, očekivalo se, od strane muških kolega, da odustanem od tog posla kroz tjedan- dva. Čula sam i da se neću moći buditi dovoljno rano, da će to biti previše posla za mene. Čula sam i da sama ne pišem svoje tekstove. Danas mislim da je prirodno vidjeti mladu ženu na odgovornoj poziciji. A prošlo je samo deset godina. Što se ljubomore tiče, ja osobno ne pristajem na tu catfight dinamiku na koju nas patrijarhat pokušava natjerati: radije se bavim izvorom, a to jest neravnopravnost. Kad bude dovoljno prilika za žene na tržištu, i kad put do uspjeha bude jednako težak ili lagan kao i za muškarce, onda će promatranje izdvojenih slučajeva ljubomore imati smisla.
- Ne vidim smisao u životu koji ništa ne stvara. Prilike, sadržaje, projekte, djecu, kontakte, napredak.
- Mislim da su mi tridesete, koje upravo dovršavam, bile veliki udarac za ego i blagoslov za samopouzdanje. Morala sam prihvatiti da griješim u ljubavi, da se i meni može dogoditi slomljeno srce. Ta je lekcija bila užasna. Ali iz pakla sam s druge strane izašla osnažena, mirna, a kroz posao sam pronašla samopouzdanje koje je, čini mi se, bilo ključno i za pokretanje inicijative #spasime.
- Psihoterapija, topla kupka, dobra serija, miris mora, puno zagrljaja, utjeha, dobar objed, tišina, traženje pomoći kad mi je potrebna. Jako mi pomaže i frizura kod profesionalnih frizera, zato mi je odlazak u Ružu obavezan tjedni ritual.
- Prošao nam je koncept za scenarij „Ja sam F” na HAVC-ovom natječaju, pa sam i dužna tijekom 2021. dovršiti ga. Jako se veselim radu na tome. A voljela bih da se i projekt Glorije Glam „Ljudi u koje sam se zaljubila” i dalje razvija u digitalnom svijetu za kojeg mislim da je važan prostor za žene autorice.
- Možda imam sreće što sam uvijek stihijski gledala na život: pratim prilike, stvaram ih kad mogu. Ali uvijek me vodila neka inercija događaja. Planovi mi ne znače puno. To se pokazalo korisnim u posvemašnjem užasu u vidu scenarija za film katastrofe koji nas je sve skupa lupio ove godine.
- Zdravlje, ljubav, mogućnost da i dalje i emotivno i financijski budem izvor sigurnosti Leninog djetinjstva.
- Budite nježne i velikodušne, i prema sebi, i prema drugima.
Powered by EUCERIN
Razgovarao: Srđan Sandić
Fotografije: Denis Butorac i Sara B. Moritz
Styling: A'marie
Nakit: Cloud&Co.
Kosa: Salon Ruža
Make-up: Seka Kožul
Scenografija: Eventastic Studio