Iva Jerković (32) sasvim je sigurno novo lice dramske scene HNK-a. Duhovita, uvijek spremna za dizanje atmosfere, ovaj je editorijal sukreirala svojom autentičnošću koja pršti. Voli osvajati scene, a našu ˝GG scenu˝ je osvojila odavno. Svojim britkim kolumnama, svojim modnim ukusom, svojom igrom. Radujemo se njezinim novim glumačkim i ljudskim razvojima.
- Ovoj godini bih dala naslov TEKTONIKE. Onda bih buljila u taj papir sat vremena, jer ne bih znala otkud početi, teško bi mi bilo pronaći riječi za izraziti ove unutarnje, osobne tektonike koje su se u meni događale. Stvari su se započinjale, nagomilavale, pucale, raspadale, sastavljale, transformirale, doživljavale vrhunac i ponore.
Unatoč svemu, jako sam puno radila, napokon diplomirala glumu na ADU, ušla u HNK, imala dvije premijere, snimala, nisam se skidala s pozornice zapravo, upustila se sramežljivo i u spisateljske vode. Što se tiče mojih događanja iza scene, neću pretjerati kad ću reći da od ove godine stvarno imam materijala za film ili dva. Imam osjećaj da sam narasla za pola metra, samo ne u visinu nego u dubinu.
- Tko ne, što ne i kako ne.
- Možda jer ih je društvo prisililo da mogu više trpjeti, čekati i biti strpljive, naučene su biti prilagodljivije, fleksibilnije datim okolnostima te djelovati iz njih. Lockdown koji je, od trećeg mjeseca, konstantno prisutan u svijetu, zatvori te unutar tvoja četiri zida gdje se, htio ne htio, moraš susresti sa sobom na svim nivoima. Generalno je ženama propitkivanje i samoanaliza poznatije područje nego muškarcima. Pretpostavljam da je, iz tih razloga, mnogim muškarcima on došao kao veći emotivni i psihički šok.
- Da ovo negdje pročitam, zakolutala bih očima, ali – ona na sebi. Pa to hvatanje u koštac sa samim sobom – pa to je grda rabota. Već samo primjećivanje sebe uzme čitav dan.
- Tu se dogodio pad sustava u kojem je uglavnom vladao posao. Sad dovodim u balans privatno i posao, ali ljubav zadržavam u svemu, a naročito onu prema sebi.
- Stavljam je pod ljudsku snagu i ne bih je djelila. Samo ću kratko ukrasti Dubravku Ugrešić koja je ukrala neke Indijce ili štotijaznam koga pa ću reći jednu žensku prednost. „Lisica zna mnoge stvari, a jež samo jednu“. U zadnje vrijeme, lisica mi je jedna od dražih životinja i branit ću je od negativnih asocijacija (smijeh).
- U ovom trenu naporno mi je ponavljati jedno te isto činjenično stanje - da su na vodećim pozicijama i dalje uglavnom muškarci. Ipak, mislim da se to mijenja. Umjesto toga, apelirala bih na odgovornost samih žena zašto je to djelomično tako te da nam muškarci tu mogu poslužiti kao inspiracija.
Znate li da su mačke (i velike i male) ugroženija vrsta nego psi? Razlog tome je lakše preživljavanje koje nudi život u čoporu u kojem psi žive, za razliku od mačaka koje nemaju takav način života. Osim ove male lekcije iz „Planet Zemlja“, hoću reći da nam ta igra jedna protiv druge, međusobna ljubomora i nepodržavanje često puno više nanosi štetu nego sami muškarci. Ja sam pak nepodnošljivo ljubomorna na to muško zajedništvo.
- Izmami mi uvijek blagi smiješak na lice kad čujem žene koje su pokretači, koje su od akcije i djelovanja, koje žive propulzivnost i ne boje se izlaziti van okvira.
- Žao mi je da se na epitet ambiciozna, u ženskom rodu, još uvijek krivo gleda i s muške i ženske strane. Nekako to teško podnose i jedni i drugi. Nekako je radi toga nevaljala i jednima i drugima. I sumnjičavi su i jedni i drugi da je to baš kompletno njena zasluga i nešto je kvarno u njoj kad joj dom i obitelj nisu prioritet.
Ok, nešto me toliko i ne dira što muškarci misle, ali tužno mi je kad čujem te izjave od žena. Premda, ne znam je li moj umišljaj ili se krećem u takvom krugu, čini mi se da je međusobna ženska podrška sve jača. Ja sam, barem, bila sretnica koja ju je osjetila nemali broj puta. Smatram da sam tu gdje jesam, baš radi podrške i pomoći svojih žena.
- U vili na klifovima Pacifika i zgodnim čistačima mog bazena. Dobro, sad kad sam se nasmijala, reći ću da samu sebe uvijek maltretiram na više, bolje, jače.
- Borben, ali nastojim ih pomiriti i držati u zdravom balansu.
- Smatram da jedno bez drugog ne ide i za mene je briga o psihofizičkom zdravlju, osnovno iskazivanje ljubavi prema samom sebi. Fizičkog smo koliko toliko svjesni, o njemu se dosta zna i govori, ali mislim da ovaj psihološki dio treba dobiti veći spotlight te se više brinuti za higijenu duha i uma. Hvala 2020.-oj što sam počela u većoj mjeri voditi brigu o svom duhovnom i mentalnom stanju i što prije uzimanja mobitela u ruke, napravim barem meditaciju.
- Iako u Hrvatskoj na sreću nismo osjetili u tolikoj mjeri koliko vani, radi pandemije, kazališta su bila zatvarana ili nisu mogla raditi kako treba. Glumački posao i fizička distanca teško idu skupa. Na kraju krajeva, ne znam želim li raditi taj kompromis. Ili sve ili ništa! U ratu, ljubavi i kazalištu je sve dopušteno i nadam se da su blizu vremena kada će se to vratiti, zajedno s popunjenim kazalištima. Nadam se da će ugledati svjetlo dana i neki od projekata koje smo započeli u HNK-u. Radimo jedan ženski performans i probe mi djeluju kao da sam u akc Medika po pitanju izričaja. Jako uzbudljivo!
- Ova godina me oslobodila od grčevitih planova i naučila da život nekad zna bolje od mene. Ja sam posvećena tome da istražujem sebe, da razvijam svoje potencijale i jako me interesira kamo će me to odvesti. Ne ograničavam se. Jedva čekam vidjeti što je 2021. spremila!
- Ravnotežu. U sebi i oko sebe.
- Proći će i ovo!
Powered by EUCERIN
Razgovarao: Srđan Sandić
Fotografije: Denis Butorac i Sara B. Moritz
Styling: Ivan Alduk
Nakit: Cloud&Co.
Kosa: Pervan Hair Salon
Make-up: Seka Kožul
Scenografija: Eventastic Studio