Ivana Andabaka, direktorica je HDLU-a i prava GG žena u isto vrijeme. U ovoj je godini koja je u velikoj mjeri i presudila djelovanju prekarnih umjetnika ona napravila malo čudo. Organizirala je sa svojim timom par iznimno posjećenih izložbi koji je oduševio zagrebačku i širu hrvatsku javnost.
- Na poslovnom planu bila je stabilna i uspješna, unatoč neizvjesnosti i naglim promjenama. Realizirali smo većinu planiranog programa, od čega bih istaknula prvo u gradu veliko otvaranje Borisa Bućana odmah nakon lockdowna i potresa, zatim prvo u Zagrebu gostovanje inozemnog umjetnika Behzada Khosravi Noorija nakon otvaranja granica s uspješnim završetkom donacije velike penjalice inspirirane profesorom Baltazarom jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi te, u zadnjoj dekadi, najveći i najuspješniji Salon mladih za kojeg je kustosica Nika Šimičić dobila i strukovno priznanje, ULUPUH-ovu nagradu za najboljeg mladog kustosa.
Na privatnom planu (pre)dinamična, unatoč usporavanju i naglom smanjenju društvenog života.
- Kad nastupi kaos, važno je pronaći unutarnji mir i biti strpljiv.
- Teško mi je komentirati „neka istraživanja“ no sigurno se određeni ljudi bolje nose s bilo kakvom krizom od drugih. Pokušavam s tom idejom pristupati i odgoju svog sina - odgojiti zdravu samosvjesnu osobu svjesnu svijeta u kojem živi.
- Na prihvaćanje pozicije ravnateljice u HDLU s 30 godina, jer svaki dan idem zadovoljna na posao i mnogo učim kroz sve izazove koje ovaj posao nosi. Privatno, na svog trogodišnjeg sina.
- Najvažnije je biti iskren prema sebi i definirati svoje granice.
- Uvijek svojim prijateljicama govorim da je najvažnije da se mi držimo zajedno, iskreno, transparentno i potpuno, sa svim slabostima, problemima, nevoljama jer takvu podršku i osjećaj pripadnosti te da je „sve u redu“ nije moguće ni s kim drugim ostvariti.
- Žene danas, zahvaljujući progresivnim pokretima za emancipaciju žena još od 60-ih, imaju značajno bolju poziciju u društvu nego što je to bio slučaj prije 10, 20 ili 30 godina i taj se pozitivan trend, srećom, nastavlja. No, društvo ponekad danas, zbog singularnih primjera uspješnih žena, ima sliku privida apsolutne ravnopravnosti, npr. žena predsjednica, žena direktorica ili žena ministrica. Iako sam intuitivno protiv kvota u društvenim odnosima, one će još dugo godina biti nužne kako bi se ispravila povijesna nepravda te kako bismo zaista „pod normalno“ na raznim pozicijama u društvu vidjeli u istoj mjeri i muškarce i žene…
- Istaknula bih Jacindu Ardern, premijerku Novog Zelanda. Zanimljiva mi je njezina politika, smatram da izuzetno uspješno i inovativno pozicionira i pragmatično realizira ideje socijaldemokracije u okviru novog doba, za razliku od većine svjetskih i domaćih političara tog usmjerenja, koji kao da su ostali u okovima prošlosti i ne razumiju promjene koje su se u međuvremenu dogodile. Sviđa mi se njezina neposrednost u komunikaciji, prioriteti koje postavlja, a posebno je cijenim jer je kao novoizabrana premijerka postala majka i paralelno vodila obje „karijere“.
- Da im je sve jednostavno i lako te da su drugim kanalima, umjesto svojim zalaganjem, učenjem, trudom i radom, došle do određenih pozicija. Jako mi je bilo zabavno kad sam bila prozvana da sam na sadašnju poziciju došla zbog jedne političke stranke (jer sam došla jako mlada i iz drugog sektora). Pomislila sam, iako besmisleno, bolje je da se priča da imam „političku moć“ jer postoje i štetniji stereotipi s kojima se, nažalost, povezuje proboj mladih žena.
- U potrebi da sama sebi dokažem da mogu i u želji da osjetim zadovoljstvo što nešto radim, ne zato što slijedi nagrada, priznanje ili hvala.
- Svjesna sam svojih sposobnosti i pozicija snage, no isto tako i onih u kojima još mogu napredovati. U mom poslu pojedinac može biti uspješan jedino ako surađuje s timom, ideja velikog ega mi se čini nekako potrošenom, u stilu 80-ih, juppyjevskom…
- Izlaženje iz zone komfora kako bih postigla više i upoznala se bolje.
- U 2021. radimo na transformaciji modela produkcije izložbi u Meštrovićevom paviljonu s ciljem da budu što bolje prezentirane i da što jasnije komuniciraju prema povećanom broju posjetitelja. Murtić 100 (povodom 100. godine rođenja), 6. Bijenale slikarstva i gostujuća izložba dublinske slikarske scene, samo su neki od većih projekata koje planiramo u paviljonu. Za galeriju Karas, koja je pozicionirana kao galerija dinamičnog programa s umjetnicima mlađe generacije, u proljeće ćemo predstaviti Karas Art Hub, digitalnu ekstenziju galerije koja će publici omogućiti virtualni uvid u izložbe, ali i detaljnije upoznavanje s umjetnicima i temama koje predstavljaju na izložbama kroz pedagoške materijale, kvizove, podcaste, virtualne ulaske u umjetničke atelijere.
- Planovi ostaju isti, unatoč neizvjesnosti: biti sretna sa svojom obitelji.
- Da citiram najdraži umjetnički credo, Tout et encore plus.
- Planirajte u svom kalendaru sat vremena mjesečno za posjet izložbama.
Powered by EUCERIN
Razgovarao: Srđan Sandić
Fotografije: Denis Butorac i Sara B. Moritz
Styling: Matija Vuica
Nakit: Karat Jewelry
Kosa:
Make-up: Sonja Kvesić
Scenografija: Eventastic Studio