Trebamo si dopustiti biti ranjivi
Petra Svrtan (26) glumica je čije izvođačke manevre volimo u teatru. Kao visprena kolumnistica naše Glorije Glam pokazala je da je svoje izvođačke ambicije moguće i potrebno širiti. Pokazala se kao izniman talent koji želi misliti van okvira patrijarhalno kodiranog nam srama te otvarati teme od društvene važnosti.
Kako izgleda vaš rezime 2020. godine?
- Potpuno me isprevrtala, ali sad smo već frendice. Kao da je sastavljena od više manjih godina, svojevrsnih etapa. Počela je eksplozivno, s puno obećanja, pomela me, radila sam, tulumarila, ljubovala, divljala, da bi me zatim gurnula s litice u ožujku s lockdownom tako da nisam znala više tko mi glavu nosi, a potres mi je izmaknuo i zadnji tepih ispod nogu. Padala sam onda mjesec dana kao Alisa kroz rupu u Zemlju čudesa, razmišljala o prekvalifikaciji, sadnji voća i povrća, radu u pekari, nihilizmu i besmislu, ali onda sam sletjela, doduše drndavo, ali sam bila na zemlji. Od tad dosad samo rastem, koračam tom „zemljom čudesa” u kojoj ima puno izazova i stranputica, nepoznatih i zastrašujućih predjela, ali i predivnih ljudi koji sad koračaju hrabro sa mnom.
Koje su najvažnije lekcije koje ste izvukli iz ovako turbulentne godine?
- Da se ovo sve nije dogodilo, možda ne bih spoznala neprocjenjivost ljudskog kontakta i topline. Fascinantno je koliko su nam drugi ljudi potrebni i kako ćemo pronaći sve moguće načine da se jedni drugima približimo. I to je trenutno od najveće važnosti - jedni bez drugih ne možemo. Ove godine sam se također oporavila i od poremećaja prehrane i možda ne bih tako brzo izronila iz tog mraka da nije bilo svih tih turbulencija. Još jedna lekcija je važnost mentalnog zdravlja - ljudi dragi, brinite se za svoju nutrinu jer nitko neće umjesto vas!
Pokazalo se po nekim istraživanjima da se žene puno bolje nose s pandemijskom krizom – kako tumačite tu informaciju?
- Lakše podnosimo intenzivne emotivne situacije jer smo najčešće odgajane da prepoznajemo i procesuiramo emocije (osim recimo ljutnje, ali to bi sad bila pregolema digresija). Frajeri nažalost često zapnu u očekivanjima patrijarhalnog društva koje od njih traži čvrstoću, muževnost, stabilnost, a svi znamo da je štetno praviti se da smo snažni kad zapravo nismo. Društvo je nepravedno i prema ženama i prema muškarcima. U ovom trenutku si svi moramo čestitati što živi i zdravi prolazimo kroz ovaj kaos.
Na koja ste osobna djelovanja najponosniji?
- Na to što sam imala poremećaj prehrane - visokofunkcionalnu bolest, vrlo podmuklu, koja me dugo uvjeravala da nisam dovoljna, da ne vrijedim toliko, da se moram prilagoditi i smanjiti da bih nekamo pripadala i što sam uspjela isplivati iz te kaljuže. Sad zauzimam više prostora na svaki način i znam kako izgleda dno, kako sam iznutra izgledala kad sam se svakodnevno kažnjavala i sramila same sebe i znam kako izgleda istinska ispunjenost i životna snaga. Svima koji se bore s bilo kojim mentalnim poremećajem poručujem da je ozdravljenje moguće, da itekako ima nade i da se ne boje jer nisu sami. Svi mi samo želimo biti voljeni - trebamo početi od sebe, samoga sebe voljeti.
Kako biste opisali vlastitu životnu filozofiju – u vezi ljubavi, posla, privatno?
- Svaka situacija se da iskoristiti do maksimuma i može se iz nje izvući nešto korisno i zabavno, život je igra - često ga doživljavano preozbiljno. Isto tako - granice, granice i opet GRANICE. Treba zaštititi sebe od toksičnih ljudi i situacija, otići kad nas se ne poštuje, glasno reći kad se nečemu protivimo ili kad nešto želimo, ne se rastezati do nemila i nedraga da bismo se ljudima svidjeli. Isto tako i možda najvažnije - BITI RANJIV. Ranjivost spaja, spaja nas sa samima sobom i s drugima, zbog ranjivosti smo ljudi, biti ranjiv je biti čovjek, ogoliti se, otvoriti, pustiti krv, pokazati svoje meso, dušu.
„Društvo je nepravedno i prema ženama i prema muškarcima”
Što vam osobno znači sintagma „ženska snaga”? Što mislite o položaju žena - danas?
- Od žena se puno previše očekuje, očekuje se da preuzmemo puno različitih uloga i da to fenomenalno hendlamo, da se pritom ne žalimo i da budemo utegnute, mlade i podložne trendovima. Ženska snaga krije se u svakome od nas, doslovno u svakome ljudskom biću, u obliku kreativnosti, prilagodljivosti, snalažljivosti, emotivnosti, stvaralačke energije. Vrijeme je da društvo prestane žensku energiju potiskivati i okivati, strašno je da je naša povijest toliko duga, a da se tek unazad sto godina govori o ženama kao o ravnopravnim članicama ljudske zajednice. Žene se također trebaju više međusobno podržavati - biti tolerantnije jedne prema drugima, moramo promicati ideju o slobodi, o tome da se ni od koga ništa ne bi trebalo očekivati jer društvo tako želi. Osloboditi se društvenih okova. Ne bojati se biti drukčiji. Ne bojati se biti žena koja ne želi roditi djecu, ne bojati se biti žena koja želi imati djecu i u tome vidi svoje ispunjenje. Ne bojati se biti žena koja ne brije pazuhe i ne bojati se reći da ipak briješ pazuhe.
Koje vas žene inspiriraju?
- Sve. Blagajnice u dućanima, moje partnerice na sceni, znanstvenice, vozačice tramvaja, glumice, sportašice, filmašice, moja majka i moje prijateljice, moja baka... Sa svim ženama dijelim nešto, tu žensku čaroliju i tajnu.
Koji su stereotipi i predrasude uglavnom vezani za uspješne žene? Postoji li i kakva je ljubomora?
- Od predrasuda je naš svijet sazdan, to su ta očekivanja o kojima govorim - društvo zna kad je ženi najbolje da rodi, koliko da ima djece, kad je već prestara, smije li žena imati mlađeg partnera i smije li prirodno stariti ili se podvrgnuti operacijama. Uspješna žena je pod specijalnim povećalom jer joj je "sigurno nešto pomoglo da dođe do toga", žene ne zaslužuju inherentno. Moraju se potruditi duplo. Trebamo se svi toga osloboditi, žene koje marširaju u hodu za život ne smiju osuđivati žene koje žele abortirati i točka. Žene bi se trebale međusobno podržavati i ne se osuđivati. Živi i pusti druge da žive.
„Treba živjeti u trenutku, budućnost je predaleko”
U čemu pronalazite najveću motivaciju?
- Najveću motivaciju pronalazim u sebi, duboko u sebi - kad se resetiram, kad provedem vrijeme u prirodi, sa svojim voljenima, kad sam kreativna, kad gledam vrhunske serije, dokumentarce ili čitam sjajne knjige pa mi padne tisuću i jedna stvar na pamet. Ekstrovertirani sam introvert tako da me druženje ispunjava jednako kao i chillanje, samoća i mir. Volim se osamiti, ali inspiriram se i na plesnom podiju stisnuta između tisuću tijela - eto, to mi stvarno sada nedostaje.
Kakav odnos imate na relaciji samopouzdanje – ego?
- O tom odnosu razglabam jednom tjedno na terapiji (smijeh)! Moje samopouzdanje je neko vrijeme bilo na dnu svih postojećih dna, rovala sam po mulju, baš se nisam voljela, a ego mi je bio velik - bilo mi je važno kako me ljudi vide, bojala sam se njihova suda, bio mi je važan taj imidž, slika koju imam o sebi kao centru svemira. Sad je upravo suprotno, a sve to zahvaljujući terapiji. Furam svoj film i uopće me nije briga što drugi misle o meni, ne bojim se više pogrešaka, samopouzdanje je naraslo, ali i dalje sam sumnjičava, skeptik sam po prirodi. Stalno se propitujem. I jako se čovjek oslobodi kad makne sve predodžbe o sebi i postane svjestan sebe - pravo je pitanje tko smo bez svega toga, bez svog posla, talenta, izgleda, društvenih očekivanja, ograničenosti i predrasuda. Treba zagrebati malo ispod površine.
Što za vas znači briga o sebi, u psihološkom i fizičkom smislu?
- To mi znači sve. Uključiti se kad želim, isključiti se kad želim, otići na povremeni tehno detox i dobro se odmoriti od interneta i navale informacija. Briga o sebi je boravak u prirodi, hodanje, druženje s najmilijima - kad nekome skuham ručak ili kad netko meni skuha. Volim slušati dobru glazbu, opsjednuta sam trenutačno Davidom Bowiejem i Beatlesima, čitati dobre knjige i izgubiti se u tuđim svjetovima i pustiti da se naš i njihov ispreplete. Plesati u sobi sa slušalicama na ušima. Najtoplije preporučujem psihoterapiju - najvažniji dio brige o sebi, sad ima i sjajnih videa na YouTubeu i psihoterapeutskih podcasta. Treba svirati i pjevati. Ne raditi ništa, doslovno buljiti u zid ili još ljepše, u more ili u zvijezde.
Na kojim bi se područjima voljeli realizirati u dogledno vrijeme? Na kojim projektima radite – što vas sve očekuje u 2021.?
- Pišem prozu, poeziju, dramu - možda iz toga nastane nešto konstruktivno. Zapisujem svoje misli, puno čitam i širim horizonte. Mislim da biti umjetnik znači biti fluidan, pretakati se iz posude u posudu, stalno teći, meandrirati, naplavljivati i poplavljivati svijet oko sebe, širiti se svuda. Situacija je trenutno zaista neizvjesna, ali nadam se da ćemo izaći s premijerom "Čarobnjaka iz Oza" u ZKM-u u režiji Saše Broz, tome se jako veselim.
Kakvi su planovi za budućnost, sada kada smo ponajviše poučeni upravo neizvjesnošću?
- Živjeti u trenutku, budućnost je predaleko. Treba naučiti biti ovdje i sada. Počet ću s udomljavanjem psa što već dugo planiram i sanjam.
Što sami sebi želite u idućoj godini?
- Želim si ljubav prema sebi i zračiti je na druge, na moje drage ljude. Želim si puninu svih emocija. Želim si zdravlje prije svega. Mentalno i fizičko. Želim si da volim i budem voljena.
Koju biste poruku poslali našim čitateljima kao GG ŽENA 2020.?
- Želim i vama svima da volite i budete voljeni. I budite duhoviti, uzimajte sve sa zrnom soli, šalite se na svoj račun. Želim da budete suosjećajni, prvenstveno prema sebi. Sebe nekako uvijek zaboravimo jer mislimo da su odgovori na naša pitanja izvan nas, u drugima, u karijeri, u našoj djeci, u budućnosti ili prošlosti, no odgovori su uvijek ovdje, sada, u nama. Jako blizu.
Powered by EUCERIN
Razgovarao: Srđan Sandić
Fotografije: Denis Butorac i Sara B. Moritz
Styling: Krie Design
Nakit: Cloud&Co.
Kosa: Antonija Salon
Make-up: Sonja Kvesić
Scenografija: Eventastic Studio
